Monday, October 12, 2009

Ellipsis Lines

Here I am, mindless, as I write this.

Random moments come and go not in pieces of great significance. Moments seem to not falter in shape, in the state of isolation. Being alone doesn't necessarily mean you are away from the world. You are trying to get inside, really inside...

Here are some poetic lines that I have excavated in my mobile phone written in the midst of the stillness of jeepney journeys (or so I thought):

Cheesy

Larawan ka ng aking tungkulin,
Huwag mo nawang lisanin,
Mahirap balikan at kamtin,
Ang pusong noo'y naging akin.

Bayanihan

Simoy ng mga malaya,
Hinagip ng tadhana,
Naging tuwirang babala,
Sa mga naglilipanang pinsala.

Falling

Waiting in line,
takes one hell of a time,
incomparable to drinking booze
added with lime,
when the innards get the loose and commotions,
By momentous proportions,
the watchful dogs desecrates from the lime,
as I try to contemplate on this sick, old rhyme.

The next one is the blog version of a freely flowing type.

Facebook


Nagbago na ang fate ng iba,
bakit ikaw hindi pa?
Pinalitan mo na ba ang status mo?
Bakit ang pagiging online mo bigla
parang nagtatagong anino?

Madalas kang mag-post dati,
langgam sa dami,
nakaririndi.

Madalas kang mag-blog dati,
damo sa dami,
nakabibingi.

Nakaririndi. Nakabibingi.

Nakangingiti. Nakakikilig.

Rindi. Bingi. Ngiti. Kilig.

Mixed emotions.

Mahirap kasi na pinagpalit ka na sa mukhang libro.
Mahirap kung wala nang nagbabasa sa iyo.

Divorced. Rejected. Incarcerated sa sariling mundo.

Pero, narito pa rin ako't nagbibigay ng

Rindi. Bingi. Ngiti. Kilig.

Sa mga taong nagtitiyaga pa ring magmasid, sumulyap.

Sa buong whole wide universe.

Miss ka na,

Multiply